Zrinska gora-Koliko god dugo trajala, meni najzanimljivija, ona sezona kolektivnih prigonskih lovova, uvijek traje prekratko. Puna četiri mjeseca lijepih lovova gotovo svakog vikenda, u svim mogućim uvjetima i na kraju ”veliko finale” ili službeni završetak u udruzi u kojoj sam nakon dosta godina po drugi put u ovoj sezoni.LU ”Veteran-Hrvatska Banovina ” bila je ovaj put domaćin završetka vrlo uspješne sezone.Poziv je stigao prije gotovo mjesec dana i sa nestrpljenjem sam iščekivao ovaj lov za koji i inače postoji veliko zanimanje.

Duže putovanje, putevi su u nekoiko mjeseci još više platili danak nesmiljenoj drvoj ekspolataciji ovog lijepog i do nedavno izoliranog područja u koji osim ponekog planinara, šumskih radnika dolaze jedino lovci. Na termometru -3 stupnja, u sjenovitim dijelovima puta zaleđena cesta, i tragovi nedavnog snijega na padinama. Dolaskom pred lovačku kuću udruge koja se nalazi cca. 500 metara nadmorske visine, zanimljiva toplinska inverzija i vanjska temperatura se naglo popela na ugodnih 7-8 stupnjeva. Obavezna velika vatra ispred lovačke kuće i mnoštvo vozila daje naznaku dobrog odaziva na ovoj lov.

Gužva na okupljalištu i nakon pozdrava sa predsjednikom udruge general- pukovnikom Dragom Matanovićem, zamjenikom načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Hrvatske, pozdravljam se i sa ostalim lovcima od kojih podosta njih redovito srećem u lovovima.

Tu su i generali Mladen Markač i Slavko Barić, Ivo Žinić, župan Sisačko-moslavačke županije sa zamjenikom Romanom Rosavcem, Luka Pešut načelnik PU sisačko-moslavačke, te predstavnici lovačkih udruga iz ovog dijela Hrvatske.

Protokol je već poznat, upis sudionika, doručak, postrojavanje i dan počinje poprimati lovački oblik. Pozdrav od strane Drage Matanovića sa željama i nadom da će se provesti ugodan dan i riječ preuzima lovnik Ivica Ceković i pojašnjava današnji lovni teren. Lovit će se velik dio lovišta takozvani ”Jug” gdje se očekuju i dobri rezultati. Izdvajanje pogonića, kojih ovdje nikada ne nedostaje , bilo pasa ili ne, jer specifičan iako za prigon vrlo težak teren gdje je sve uvijek jedna velika strmina, te sam način lova, daje podjednake šanse prigonu i lovcima na štantu. Odmah se odvaja 30-tak lovaca, a ostatak , njih 60-tak,  vozilima odlazi zatvoriti virtualnu potkovu. Kraća vožnja, krajolikom koji jedva prepoznajem. Nove probijene prometnice i iskasapljene šume nisu zaobišle niti ovo lovište, koje je bilo jedno od zadnjih prirodnih oaza Banovine.

Štant se postavlja po širokom čvstom putu i počinje lov. To ovdje uvijek traje dugo. Na sreću vanjska temperatura je polako dosezala i 10 stupnjeva, tako da je 4 sata lova prošlo relativno brzo, uz povremenu pucnjavu i javljanje pasa iz daljine. Ovakve aktivnosti u ovom lovištu uvijek daju dobre rezultate, tako da sam očekivao i lijep uspjeh. Povratak u lovačku kuću i već se primjećuju rezultati lova, svaki drugi-treći lovac ima grančicu za šeširom. Divljač se još uvijek tek sakuplja i to će potrajati, budući da se radi od 15-tak kilometara koje treba obići. Brzi i ukusan ručak i prepričavaju se dojmovi dana. Sa prvim mrakom stižu i zadnje odstreljene divlje svinje. Za kraj sezone lijepa štreka , 30-tak divljih svinja . Rog je označio kraj lova i počast divljači, a nastavak je uslijedio u obradi divljači te fešti nakon završenog radnog dijela dana. Dugačak povratak po mrklom mraku niz obronke Zrinske gore i podsjećanje na uvijek uspješne lovove ove prekrasne lovne destinacije.

Boris Savić