Dvadesetak sekundi bio je dovoljan da najjači zabilježeni potres u Hrvatskoj, 6.4 po Richteru, dobar dio Sisačko-moslavačke županije pretvori u jednu veliku ruševinu. Nakon prvog šoka, zbrinjavanja svojih porodica i saniranja prebivališta, počelo je i panično traženje bilo kakvih informacija o svim poznatim, prijateljima, lovcima i stanju o štetama i ljudskim žrtvama.

Telefonski poziv u Glinu , tražim Vladu Rožankovića predsjednika LU Hrvatski dragovoljac, čuo sam da je i lovačka kuća jako oštećena potresom. U općem ludilu uspjevamo se dogovoriti i za brzi obilazak , iako se ne radi o objektu u kojem netko stalno živi i nije na prioritetu u ovom trenutku.

Nerealna vožnja od Siska do Gline ide očekivano sporo. Reakcije ljudi bile su trenutne. Tisuće dobrovoljaca, automobila, kamp kućica, stambenih kontejnera i svake vrste pomoći koje se je mogao netko sjetiti, zakrčile su sve pristupne ceste.

Osim opće gužve, situacija je bolno podsjećala na, ne tako davnu, 91. godinu, totalno razaranje, netko je prošao bolje, ali gotovo nitko nije prošao bez štete. Što bliže prilazim Glini gužva se povećava. Dolazim do Vlade Rožankovića, koji jedva gleda od umora iako je od potresa prošlo jedva 40-tak sati. Prvi dan Nove godine i nije baš počeo kako smo čekivali. Brzi pozdrav , razmjena informacija, jer je Sisak također prošao jako loše i idemo prema, po nekima jednom od najjačih razaranja , mjestu na periferiji Gline – Majskih Poljana.

I opet nadrealne slike, gotovo sva druga, treća kuća leži na zemlji, doslovno niti jedna nije ostala čitava, sve trafo stanice kao nesumnjivo solidno građeni objekti također su porušene i na kraju dolazimo do lovačkog doma ove udruge koja, doduše stoji ali čeka crvenu naljepnicu, tj. rješenje za rušenje.

Lovački dom , koja je mnogim lovcima , po njihovim riječima značila jednako ili više od obiteljskog doma, mjesto mnogih lijepih lovačkih trenutaka, dobrih lovačkih zabava je nepovratno uništena u brutalnoj demonstarciji snage prirode.

A sve je počelo davne 1993 godine, kada je skupina protjeranih lovaca u Sisku osnovala udrugu. Odmah nakon ”Oluje” , udruga preuzima lovište III/129 Glinsko Novo Selo, površine nešto preko 6000 hektara. Odmah je otkupljena i polako uređena , potupno devastirana lokalna osnovna škola, za čiju je kupovinu novac osiguran iz kredita Hrvatskog lovačkog saveza, dok je sve ostalo učinjeno od strane članova, uz pokoju donaciju. Ovu jesen nakon gotovo četvrt stoljeća Dom je konačno bio potuno uređen,pripremljen za prigodnu svečanost završetka radova.

Sve je to nestalo u samo dvadesetak sekundi i vraćeno na početak, za koji će malo tko biti spreman.

Iako suznih očiju Vlado Rožanković ne odustaje od nove obnove , kakva god bila i koliko dugo trajala.

Možda je i ovo prilika da se i opet pokažu mnogi lovci koji su ovdje doživjeli prekrasne lovačke trenutke, prisustvovali izvrsno organiziranim lovovima i još boljim feštama.

Boris Savić