Bratina- Kraj sezone i pokušavam „uhvatiti“ još poneki lov. Naravno prići nije kraj, ostaju šljuke, štetočine i onda bi konačno trebalo pustiti malo mira u lovišta. I opet , po treći put, u osam dana sam u okolini Pisarovine, ovaj put u lovištu LD „Srnjak“ Bratina. Dogodilo se da mi je prvi ovosezonski lov  ujedno i zadnji u meni vrlo dragoj udruzi. Mala je to udruga, mahom mladi ljudi, gospodare sa svega 2800 hektara lovišta, ali svejedno, meni , jedno u tri najbolja lovišta za lov sitne divljači, prvenstveno fazana u središnjoj Hrvatskoj. Razlog za ovu konstataciju nije samo broj fazana, nego lijepi , raznoliki tereni koji imaju sve vrste konfiguracije za uzgoj, zadržavanje, opstanak i na kraju lov fazanske divljači.

Mlada i uhodane ekipa, koja je prepoznala da lov nije samo , lov na divlje svinje, nego niz manje zastupljenih vrsta lova, koji su nekako zadnjih dvadesetak godina ostale po strani.

Zadnji planirani lov ove sezone i okupljanje u lijepoj i urednoj lovačkoj kući. Lijepo vrijeme daje  naznake da će doživljaj biti zaokružen. Ne počinje se rano, okupljanje oko 9 sati, da bi se planirano krenulo oko 10 sati. Dobro tempirano vrijeme koje sve više lovačkih udruga određuje za početak ovakvih lovova.

Gužva je na parkiralištu poprilična i prisutan je neočekivano velik broj lovaca. Dan ranije se za ovakav lov u jednoj drugoj udruzi „okupilo“ čak dva lovca od kojih jedan gost te lovnik čije se pojavljivanje željno očekivalo. Ovdje je za kraj sezone došlo 30-tak lovaca, krasan broj za udrugu čiji broj ne prelazi 50 članova. Postrojavanje, uvodnu pozdravnu riječ vodi predsjednik udruge Josip Žeravica, motor i inicijator niza pozitivnih promjena u udruzi. Na sreću  lovište dozvoljava lov u više grupa tako da se prisutne lovce podijelilo u tri grupe, na tri strane lovišta. Deset lovaca je broj koji može održati zadanu razinu sigurnosti uz 2-3 psa po grupi te ugodan lov. Moju grupu je pripao ogromni ravni prostor stare trave sa nešto oranica omeđenih sa grmljem. Lagani teren za lov. Najveći napor je prelazak preko kanala. Divljači sasvim dovoljno za ugodan lov. Naravno, i ovdje se love samo pravi divlji fazani. Ne stoje, ne čekaju te i ako imaju ikakav izbor ne lete. Mene je jedan prošetao(stani-kreni) kroz tablu od 400 metara, sa nepopustljivim psom na tragu tako da koliko god se trudio ipak je na kraju poletio i postao lovina. I tako 10-tak kilometara, svi učesnici u lovu su imali priliku pucati a većina i odstrijeliti divljač.

Nakon 3 sata lova polako se svi okupljaju i slažu divljač u štreku. Štreka pored netom izorane remize , pozdrav divljači, podjela divljači i vrijeme je za pravi blagdanski ručak kojim ovdje , u pravilu, završava svaki lov. Prekrasan sunčani dan, bogato i lijepo lovište i najvažnije vrlo ugodna i dobra ekipa koja definitivno pokazuje kako bi trebale izgledati lovačke udruge 21. stoljeća. Što bi lovac mogao više poželjeti.

Boris Savić