Zrinska Gora- Velikim završnim lovom od sezone lovova prigonom oprostila se i LU Veteran Hrvatska Banovina. Prohladno, sunčano jutro i konačno se do lovačkog doma udruge, na samom vrhu Zrinske Gore može doći, što je proteklih  mjesec i pol dana bilo gotovo nemoguće radi , zvuči nevjerojatno, visokog snijega. Nažalost, jutro počinje traumatično dugačkom vožnjom po nekada dobroj, asfaltiranoj cesti, danas izuzetno loše održavanom putu, koji je izgubio prvotni smisao i služi samo za izvlačenje i prijevoz ogromne količine drvne mase. Nije to ništa novo, istim intenzitetom to se ovdje događa preko 20 godina, ali sada je uslijed nedostatka bilo kakvog održavanja postalo upravo katastrofalno. Dolazak na vrh , pogled prema lovačkoj kući i opet šok. Bogata, miješana šuma koja je štitila objekt jednostavno je nestala, posječena do zadnjeg drvca. Ogromne količine drvna mase leže s obje strane prometnice i odvoze se i subotom i nedjeljom. Bez obzira na objašnjenja i nužnost dijela zahvata, ružna slika koja će mi se usjeći u pamćenje.

Svejedno, oko lovačke kuće gužva, problem parkiranja je opet prisutan, ali nije ni čudo s obzirom na broj pristiglih vozila iz cijele Hrvatske. U ovaj lov su pozvani i lovci iz prijateljskih udruga tako da je društvo poznata i obećava ugodno lovačko druženje.

Prijavak, doručak i „postrojavanje“ pred lov. Brojka je ozbiljna, prisutno je 108 lovaca i 52 psa. Organizacijska noćna mora, ali ne i ovdje. Brzo se odvaja prigon, a ostatak lovaca dijeli u nekoliko grupa. Sve vodi već dobro poznata ekipa predsjednik Drago Matanović , lovnici otac i sin, Ivica i Domagoj Ceković te lovnik Ivan Đuriš

Gužva se polako smanjuje ali do početka lova je još dosta vremena. Da pojasnim, lovit će se velik dio pristupačnog dijela lovišta, širine 6-7 kilometra i dubine  2-3 km. Težak i strm teren, zahtijeva strpljivost lovaca i organizatora. Nakon više od sat vremena svi su na  svojim mjestima i lov počinje. Gotovo istog trenutka počinje i učestala pucnjava koja se sela sa jednog na drugi kraj lovišta. I tako sa malim prekidima gotovo tri sata, relativno brzo, ako se uzme u obzir strm i velik teren.  Izvlačenje  ulova do mjesta gdje ih može pokupiti i ekipa sa quadovima, danas su ovdje čak 4 ozbiljna quada. Velika pomoć ali one najudaljenije divlje svinje ipak se izvlači tradicionalno i mukotrpno, na ruke.

Ispred lovačke kuće, polako se slaže štreka, čujem da je lov dobro obavljen, ali će ipak trebati i duže pričekati one najudaljenije. Sve se doprema u mrklom mraku i broj staje na 40 komada divljih svinja.

Svečanost počasti divljači, uručenje grančica ponosnim lovcima, te čak dva lovačka krštenja, sve se odvija po noći, ovdje uobičajenom vremenskom slijedu. Gosti se pozdravljaju, počinje i lagano razilaženje, ali ipak većina ostaje na fešti. Domaći se prihvaćaju obrade i transporta do hladnjače i taj dio posla traje gotovo do jutra.

Slijedi naporan i opasan povratak po istoj razbijenoj prometnici, ali sve to ne može umanjiti ugodu prekrasnog i uspješnog lovačkog dana.

Boris Savić