Mahovo, Martinska Ves-Sezona je polako na izmaku. Društva koja to mogu pokušavaju organizirati i pokoji lov više. Opći dojam, iz osobnog viđenja, je činjenica je globalno divljači sve manje, sve je više ograničenja, životitinjske epidemije da ne spominjem, lov se sve više mijenja, mogao bih tako dugo. Lov na sitnu divljač ne izlazi iz ovog koncepta, zeca je sve manje, a za pravog, divljeg fazana se danas moraš stvarno pomučiti. Cijelu sezonu redovito obilazim lovišta u susjedstvu i gotovo sva muče isti , gore navedeni problem.

I onda, gdje drugdje nego u mom matičnom društvu LD ”Prepelica” Mahovo, post blagdanski lov na fazane , zeca i štetočine, naravno bez puštanja uzgojene divljači. Prohladno jutro, već su i stalni minusi, tako da ovaj lov ima sve čari zbog kojih ga i toliko volimo.

Ispred lovačke kuće u Mahovu podosta automobila, odaziv puno veći nego što sam očekivao, lovaca ukupno 18, uz nekoliko gostiju, krasna brojka koja se inače u ovim krajevima rijetko vidi u ovakvim lovovima.

Da samo podsjetim, LD ”Prepelica” Mahovo sa svojih gotovo 6000 hektara, gospodari zanimljivim lovištem koje bi uz još malo truda moglo ponijeti titulu jednog od najboljih lovišta na sitnu divljač ovog dijela Hrvatske.

Naravno, ukoliko vas ne zanima lov na uzgojenu divljač.

Od gotovo 6000 hektara gotovo 96 % su obradive površine i to u pravom smislu riječi. Nažalost sezona uvijek počne gotovo mjesec dana kasnije, jer su gotovo sve površine pod kukuruzom kojeg treba pobrati, a to traje. Veličina ovih ”tabli“ se može doživjeti tek odlaskom na teren, a ne tako davno ovo je trebala biti žitnica Hrvatske. Lov ovde ima, bar za vlasnike pasa, jednu veliku , nenadomjestivu prednost – nema uopće električnih pastira, jednostavno ovolike površine i nasade nemoguće je obraniti od divljih svinja na takav način, pa se od toga i odustalo. Nužni balans se održava cjelogodišnjim lovovima sa čeka i to sa zavidnim rezultatima, kada se još svemu tome pribroji da je sjeverna granica lovišta Zagrebačka županija, postaju jasne sve prednosti za sitni lov.

No da se vratimo na današnji lov. Sve kordinira zaljubljenik u poljski lov i lovačke pse, lovnik udruge Hrvoje Crneković, uobičajeni popis lovaca i pasa, doručak i odlazak prema udaljenijem dijelu lovišta koje ove godine i nije lovljeno. Podjela u dvije grupe iz razloga sigurnosti, bez obzira na velike table i moguća rastojanja. I lov počinje odmah. Prva tabla i odmah podižemo nekoliko koka, koje se ovdje ne love osim u slučaju edukacije mladog psa, te nekoliko fazana. Na slijedećnoj tabli ista situacija, i tako puna dva i pol sata, lijepog laganog, ne prenapornog lova u kojem smo podijelili bogatstvo divljači sa svojim psima, završavamo lov uz najmanje 50 viđenih koka , nešto manje fazana, zapravo idelani odnosi. Izgleda da ovdje čagljevi i lisice još nisu uspjeli prorijediti divljač, a ne treba zaboraviti da je ovo područje gdje se ulazi u centar područja ovogodišnje ptičje gripe.

Počast divljači je dana u samom lovištu, povratak u lovačku kuću, gdje je čekao i lovački ručak, još malo razgovora i analize prekrasnog lovačkog dana i to je upravo ono što očekujemo od pravog lovačkog doživljaja.

Boris Savić