Petrinja, Kraljevčani-Kratki telefonski razgovor sa predsjednikom LU ”Lještarka” Jabukovac i pada odluka gdje ćemo u lov ove nedjelje.

Upravo je nevjerojatno kako se vrijeme promijenilo u samo nekoliko dana. Tjedan dana ranije lovili smo i kupali se u znoju na jakom jugu i 24 stupnjeva i nakon kraćeg hodanja, a danas samo desetak kilometara dalje , negdje na pola puta od Petrinje prema Kostajnici, na mjestu u okupljanja današnjeg lova, na ulazu u selo Jošavica, temeperatura je oko nule, propadava rijedak snijeg a jaki sjeveroistočni vjetar pojačava osjećaj hladnoće.

U ovoj simpatičnoj udruzi koja okuplja 70 lovaca na 8000 hektara, pretežno brdskog lovišta, nije problem odabrati mjesto lova, jedini ograničavajući faktor može biti broj lovaca.

Danas se okupilo nešto preko 30 lovaca, dovoljno za mali prigon na manjem dijelu lovišta.

Pozdrav lovcima uputio je predsjednik Joso Lauš, koji nije propustio priliku da se sa svim lovcima pokloni žrtvi Vukovara koja se obilježava na današnji dan. Lagani naklon, minuta šutnje i prisjećanje na grozote Domovinskog rata koje su posebno osjetili i stanovnici ovog dijela Banovine.

Posebna pažnja je usmjerena na sigurnost u lovu, koja se ponavlja u svakom uvodu, svake udruge i nikada nije na odmet to učiniti još jedanput, ovaj put sa posebnim naglaskom na prisutnost emigranata, čiji su tragovi boravka zajedno sa odbačenim stvarima pronađena nedavno u lovištu.

Riječ preuzima pomoćnik lovnika Marijan Pinotić, organizira lov, dijeli prigon od štandta i ubrzo svi odlazimo na zadane lokacije.

Kratka vožnja autom i sa predsjednikom udruge i još jednim lovcem zatvaram bočni dio štandta.

Oštar , ne predugačak uspon, tako tipičan za Banovinu i otvara se prekrasan pejsaž, primjer uredno poslaganog dijela lovišta. Dvije čeke, nekoliko solišta, puno hranilište za divljač, ostavljeno nešto nepobranog kukuruza. Mene je zapala visoka čeka, sa dobro preglednošću, i već pri samom dolasku pod čeku, potvrdilo se, još uvijek, bogatstvo srneće divljači lovišta na Banovini. Odmah su podignuta dva srneća komada , ne previše preplašena, od ukupno šest koje sam vidio u nepunih dva sata.

Smještaj na čeki, na kojoj je jaki vjetar uskoro počeo lediti kosti, i lov je počeo.

Nakon pola sata i ne preintenzivne aktivnosti pasa uslijedila je kraća kanonada pucnjeva iz istog smjera. Moja pretpostavka se kasnije pokazala točna, krdo svinja probilo je štandt, ovaj put na najvišoj točki.

Nakon dva sata, lov završava i sa zadovoljstvom smo uživali u gablecu i vatri ,dobrano promrzli.

Lov je potvrđen, odstreljene su dvije divlje svinje, taman da se ne zaglavi u lovištu do kasnih sati.

Opet vožnja do lovačkog objekta u Kraljevčanima, dobro poznatim putevima od prije dvadeset i nešto godina. Sve je više manje isto, iako se sada vidi poljoprivredna aktivnost u tada opustošenoj Banovini.

Dolazak pred lovački objekt, dobro oko bi primjetilo da se sastoji od dva spojena kontejnera, počast divljači, predaja lovačkih grančica uspješnim strelcima i lov završva, i za dana sam kod kuće, što je u ovo doba godine rijetkost. Ipak, sada se već može reći da je fond crne divljači na području središnje Hrvatske ozbiljno narušen, divljih svinja je osjetno manje, a o razlozima možemo samo nagađati. Svejedno, lijepo druženje sa gostoljubivim domaćinima razlog je za ponovni susret i naravno lov.

Boris Savić