Banova Jaruga- Kada neki lovački događaj , održan na lokalnoj razini, okupi preko 400 sudionika onda to više nije lovačka zabava nego respektabilni lovački skup. Još kada se zna da je isti rezultat poziva na lov na štetočine, koje u svojim matičnim udrugama lovci mahom izbjegavaju, onda to postaje nešto čime bi se trebala pozabaviti i fenomenologija.

A sve je počelo prije tri godine kada je LU ”Srndač” Banova Jaruga organizirao istoimeni lov na koji se odazvalo već tada stotinjak lovaca. Prošle godine broj se popeo na 200, da bi ove godine odaziv na ” Lov na lisicu, čaglja i divlju svinju” bio nevjerojatnih 383 gosta i 30-tak domaćih lovaca, s tim da su prijave bile zatvorene gotovo 2 tjedna prije lova. Ovakvom odazivu nije zasmetala niti činjenica da je lov planiran i održan uz pojedinačnu kotizaciju, bez koje bi bilo teško, ako ne i nemoguće održati  najavljenu a već uobičajenu razinu prateće usluge, bez kojih ovakav lov jednostavno ne bi bio- To.

Okupljanje je počelu u centru Banove Jaruge ne previše rano, i već na početku nas je dočekao pomalo nestvaran red od stotinjak lovaca koji su mirno čekali svoj red za prijavu. Na drugoj strani parkirališta ogroman šator kapaciteta 500 osoba sa uredeno posloženim stolovima , kojeg se ne bi posramila niti bogata slavonska svadba.

Tu su neizbježni kotlovi sa ogromnim količinama gulaša, a i vol na ražnju kojeg se počelo peći još dan ranije. Sve u svemu nimalo zbrke i nepredviđenih nervoznih situacija.

U isto vrijeme rijeka novpridošlih lovaca staje u red i tako gotovo dva sata. Upis je konačno završen i uslijedio je bogat doručak ispred šatora i nakon toga postrojavanje i dogovor za današnji lov. Prisutnima se sa riječima dobrodošlice i sa oduševljenjem u glasu obratio predsjednik udruge Marijan Balaško, uz zahvalu na takvom odazivu te naglašenom molbom što se od divljih svinja danas smije a što ne odstrijeliti. Uslijedila je podjela u 13 grupa koje će zatvoriti isto toliko štantova, čime je pokriveno gotovo svih 5000 hektara lovne površine ove udruge koja broji 50-tak članova. Očekivao bi se nered u kretanju tolikog broja vozila u mjestu koje ima  otprilike isti broj stanovnika koliko je danas bilo lovaca, ali sve ide prilično glatko. U nepunih pola sata vođe svih štantova rasporedili su svoje lovce na mjesta i lov je počeo. Kao i prošle godine odmah je zamijećen velik broj jelenske divljači, uslijedilo je povremeno pucanje koje je dalo na znanje da će se lov ipak uspješno potvrditi.

Sve traje nepuna dva sata, povratak i stižu informacije o odstrijelima, koji na kraju krajeva i nisu bitni za današnju priču.

Vol na ražnju je ispečen, kotlovi sa gulašem skinuti sa vatre, brda pića i ostalih potrepština su počele puniti stolove.

Konačno se i zadnji lovac vratio sa štanta i nepunih sat i pol vremena nakon završetka lova postrojavanje , počast divljači i ovaj dan koji je daleko od završetka se seli pod šator . I ovde je se vidjela izvrsna organizacija, budući da su za ovu potrebu angažirani i profesionalni poslužitelji. Još jedan pozdrav i zahvala lovcima na disciplini od strane Marijana Balaška,  kratka molitva koju je održao lokalni svećenik i na pozornicu izlaze Slavonske lole , tamburaši koji su za ovu priliku potegnuli iz Đakova. Nakon nekog vremena na red je došlo i finale večeri, tombola gdje su sretnim dobitnicima uručene potvrde za odstrijel vepra i srnjaka kao 2 i 3 nagrada, te glavni zgoditak večeri, lovački karabin koji je otišao u Zagorje.

Nije potrebno niti spomenuti da je cijela zabava potrajala kasno iza ponoći.

Ipak za kraj mali rezime. Kada jedna udruga ”srednje veličine“ uspije organizirati ovakav lovni dan, u kojem se ne love divlje svinje prigonom, te kada u goste na jedan dan dođu lovci iz Dubrovnika, Makarske, Imotskog, Splita, Istre ,Zagorja, Slovenije, itd. i to u vrijeme kada Corona već poprima krajnje ozbiljno stanje, bez ičije pomoći i uz minimalne donacije, ugosti preko 400 ljudi, bez ijednog nemilog događaja, onda je to s pravom mogu reči, poduhvat za koji se može samo skinuti kapa, i za koji se samo možemo nadati da će se ponoviti i slijedeće godine.

Boris Savić