Zrinska gora-Sezona bar ona prava, lovačka je pri kraju i još mi je ostala želja za jednim, pravim bijelim lovom. U ovom dijelu Hrvatske postoji samo jedno mjesto gdje bi se mogao održati.I dok je u nizini snijeg bilo samo mala pošalica koja nije trajala duže od jednog dana, na Zrinskoj gori je situacija morala biti drugačija. Kratak pregled planova lova i baš na kraju siječnja, u LU ”Veteran- Hrvatska banovina”organiziraju zadnji lov prigonom na divlje svinje u ovoj sezoni. Kratki telefonski dogovor sa lovnikom Ivicom Cekovićem i u subotu se nešto ranije kreće, ipak ima 60-tak kilometara od čega je gotovo pola u vrlo lošem stanju.

Kreće se po mraku i vozim napamet, ipak sam tu relaciju , bio sam član udruge gotovo 10 godina, odvozio bezbroj puta i znam napamet svaki metar. I polako se pojavljuje snijeg i ima ga sve više , pored ceste i preko 25-30 cm.

Poznati karojlik u kojem uvijek uživam. Ne mogu se oteti razmišljanju kako je ovih dana u Hrvatskom saboru većini zastupnika puna usta Banovine, iako većina nije otišla dalje od Petrinje ili Gline, kamoli u samo srce ove, na žalost, prelijepe ali zaboravljene regije na korak od Zagreba, uz hrpu nerealnih planova za razvoj itd.

Preko sat vremena za 55 km, sporo i oprezno, cesta prema vrhu i lovačkom domu je pod snijegom i ledom.

U samoj udruzi je puno novina zadnjih nekoliko godina, članstvo je opet oko 100 članova, dovedena je struja koja je poslala zamorni i preglasni agregat u prošlost.

Pred lovačkom kućom gužva , mnoštvo vozila, mahom terenskih, meni lijep detalj otvorene vatre gori od ranog jutra dok se većina lovaca  trenutno preselila pod , sada potpuno zatvorenu nadstrešnicu, koja bez problema prima preko 100 lovaca, sa svim sadržajima , krušna peć, ”pečenjarnica” , kućno kino itd.

U tijeku je popis lovaca. Pozdravljam se sa generalom Dragom Matanovićem, dugogodišnjim predsjednikom udruge i dragim prijateljem. Tu je i lovnik Ivica Ceković i njegov sin Domagoj, također lovnik, koji obavljaju jutarnju evidenciju.

Broj je velik gotovo 90 lovaca. To obećava i dobar lovački dan. Naime, ovi tereni su takvi da se jednostavno ne može napraviti uspješan lov bez većeg broja učesnika.

Doručak i izlazimo na postrojavanje. Drago Matanović uvodno pozdravlja sve prisutne, a lovnik Ivica Ceković uz napomenu da se nikako ne puca na ženke divlje svinje, dijeli štant u tri grupe, dok Domagoj preuzima prigon.

Lovi se tvz. ”Jug” dio loviša koji je i inače prebogat divljači. Postavljanje štantova na ovoj lokaciji je zahtjevna operacija i traje gotovo sat vremena. Prigon se jednostavno još ne čuje, ali vrlo brzo počinje i pucnjava i lov počinje. Moju grupu je pripao štant uz potok, od kojeg se ne čuje ništa, ali pretpostavka je da i divljač ne čuje nas na štantu, jer je vrlo teško ostati miran preko tri sata na temepraturama ispod nule. Vrlo brzo, kao po traci , prvo desetak grla srneće divljači, i znam sada slijede i svinje, tako je i bilo. To se ponavljalo gotovo dva sata, i kao što se moglo pretpostaviti bilo je i osobne sreće.

Lov koji je trajao gotovo 4 sata, nije za svakog. Uslijedilo je izvlačenje divljači, koje potrajalo.

Poučeni činjenicom da se počast divljači ovdje daje u pravilu kasno u mrklom mraku, postavljeni su jaki reflektori koji u kombinaciji sa snijegom stvaraju lijep ugođaj.

Pod nadstrešnicom odavno pripremljeni stolovi sa odojcima za 100 ljudi, a na povratku(ranijem jer i sutra je lov) srećem i muziku koja je malo nepripremljena gurala auto sa opremom zadnjih nekoliko kilometara. Sve u svemu naporan, ali prekrasan lovački dan. Ipak sam imao pravi bijeli lov za kraj sezone uz sve čestitke i pohvale domaćinima na besprijekornoj organizaciji.

Boris Savić