Petrinja, Gora-Polako se primičemo kraju sezone. Sve skupa ispalo je puno bolje nego što su to najavljivale katastrofične najave, prvenstveno radi kraja nama poznatog svijeta i civilizacije, tj . sva ograničenja i posljedice Afričke svinjske kuge.

Pri kraju dolazi poziv iz LD „Srna“ Gora, udruge koja se smjestila između Petrinje i Gline. Nedjelja, i najhladniji dan u ovoj sezoni, -9 C, sleđeni automobili i prometnice, gusta magla, nisu nešto što bih poželio na ovakav lovni dan. No, odustajanja nema, oprezna vožnja do Petrinje , okupljanje sa domaćinima na obaveznoj kavi, nevezani razgovor i po još jačoj magli krećemo prema Gori, mjestu nadomak Petrinji , poznatoj još kao templarska utvrda onog doba. Odjednom pojavljuje se sunce i tmuran i ne motivirajući dan se pretvara u nešto sasvim drugo. Okolni krajolik izgleda kao odlazak na skijanje.

Ispred lijepog lovačkog doma , na kojem se više ne vide posljedice katastrofalnog potresa, već je počelo okupljanje lovaca. Pokušavam se sjetiti kada sam ovdje bio zadnji put u lovu , izgleda da je prošlo punih 7 godina. Selimo se u unutrašnjost doma, gdje je u tijeku upis i potvrđivanje lovaca. Danas sam ja jedini gost i upravo u takvoj atmosferi najbolje se  može procijeniti sama udruga i organizacija lovnog dana. Prozivka i dogovor o lovu, danas je održan u zatvorenom prostoru. Uvodna riječ predsjednika udruge Damira Bunjana i lov preuzimaju lovnici Ferid Zukanović, Miroslav Ivančan i moj stari prijatelj i današnji domaćin Željko Galijan. Dogovara se brzo, vojnički, uloge su podijeljene još samo zajednička fotografija ispred doma  i spremni smo za pokret.

Od predsjednika Damira Bunjana saznajem da je još uvijek 10 posto ovog lijepog lovišta pod minama i minski sumnjivim prostorom. Razlog za oprez kojeg u ovim krajevima nikada dovoljno. Inače udruga gospodari sa gotovo 8000 hektara visokovrijednog lovnog terena o čemu brigu vodi 120 članova, pretežno domaćih ljudi i okolnih gradova, Petrinje i Siska.

Malo duža vožnja do ruba šume i , po želji, se selimo u traktorsku prikolicu, još jedan primjer organizacije lova domaćina budući da se ne radi po lovu za goste. Temperatura i dalje vrlo niska, i ostaje nam postavljanje štantova. Već se ulazi u gustu šumu i zauzimaju se pozicije uz šumski put pa sve do rijeke Kupe. Preglednost jako dobra, najmanja moguća vegetacija uz sunce  i nekoliko centimetara snijega, upravo idealno.

I odmah počinje , „staccato“  pasa, koji su sve bliži , izmjenjuju se sa povremenim pucnjevima.  Tako gotovo dva i pol sata. Zima se uz konstantnu aktivnost  ne osjeća previše. Cijeli prigon izlazi na štant gotovo u u istom trenutku, pohvale dečkima i vođi štanta, vidi se da jako dobro znaju što rade. Već dolaze i prve informacije o odstrelima. Traktor ovaj puta vozi divljač, a ja koristim priliku i uz lijepu šetnju od 2 kilometra i ugodnom razgovoru sa Damirom  Bunjanom uživam u  možda jedinom i zadnjem bijelom lovu ove godine.

Povratak u lovačku kuću, gablec, i divljač je već tu. Označavanje , posljednja počast divljači i uspješnom lovnom danu. Lijepa štreka, desetak divljih svinja , ali za ovu udrugu „standardni rezultat“ , pomalo u sjeni prošlotjednog lova kada je u sličnim okolnostima ostvaren odstrel gotovo 40 divljih svinja.

Boris Savić