Vukomeričke gorice-Blagdanski lovovi su uvijek poseban dio lovačke priče. Lovačke udruge mahom nastoje napraviti kvalitetno druženje i uspješan lov, pozivaju se osobni prijatelji te prijatelji udruge, sve mora biti u skladu sa ovim prekrasnim dijelom godine kada se nastoje zaboraviti uobičajeni problemi i , barem na kratko, uživati u onome što najviše volimo.

Lovačka udruga „Vepar“ Dužica nije nikakva iznimka. Iako se radi o maloj udruzi koja broji ispod 30 članova i gospodari sa svega 2700 hektara lovišta, ispresjecanih vinogradima i vikend naseljima, svaki lov, naročito ovakvi prigodni, ostao mi je u lijepom sjećanju. Mala, ali dobro uhodana ekipa radi čuda i nikada nisam imao niti najmanju primjedbu na organizaciju i tijek lova i lovnog dana. Jednostavno nastoje počastiti goste i svoje članove sa još jednim uspješnim i prije svega ugodnim i potpunim lovom.

Pisao sam dosta o ovoj udruzi u kojoj sam čest gost, ali da malo ponovim. Na prvi pogled na papiru se ne čini tako, ali radi se vrlo zanimljivom lovištu koje se prostire na krajnjim južnim obroncima Vukomeričkih gorica pa do obala rijeke Kupe. Nadomak Zagrebu i Sisku, pomalo sakrivena od pogleda. Nešto manje od 30 članova je točno u skladu sa nekim idealnim omjerom broj lovaca-površina.

Blagdanski lov u ovoj udruzi je lov koji se uzima vrlo ozbiljno, pripreme teku danima ranije, uz vječni strah dali će biti uspješan ili ne. Meni osobno uspješnost nekog lova se mjeri sa ukupnim doživljajem a ne samo velikom štrekom, ali i to je vrlo poželjan trenutak. Inače , prema riječima predsjednika udruge Ivice Puškarića divljih svinja je ove godine vrlo malo, na što se žali i dobar broj udruga  kojima sam bio ove godine. Uzroka ima puno, ali zadržimo se samo na spornoj naredbi o „biološkom minimumu“ koja je ozakonila praktički istrebljenje crne divljači, no to je tema za neki drugi članak.

Kako god svi su sa skrivenom strepnjom očekivali rezultat ovog dana, budući da je većina prethodnih lovova ipak podbacila.

Hladno jutro, -4 celzijusa , duža vožnja do zabačenog i napuštenog sela u kojem se smjestila udruga, i već gore vatre na nekoliko mjesta. Doček uobičajen za LU „Vepar“ Dužica piće dobrodošlice, vrući čaj i kava, „grickalice“ za početak. Ovdje je svaki dolazak prilika da se vidi nešto novo. Okućnica je sve uređenija i prvo se primjećuje novo, veliko  parkiralište. Puno poznatih lica iz prijateljskih udruga i susjednih županija. Upis lovaca, za neke udruge nerješivo usko grlo, ovdje protječe glatko i brzo, čekanja u redu nema. Vrijeme je za lovački doručak i polako se prelazi na ono najvažnije-lov.

Postrojavanje , pozdravne i prigodne riječi predsjednika udruge Ivice Puškarića, i riječ preuzima mladi lovnik Mario Bušić. Izdvaja se prigon ostali lovci se dijele u tri grupe. Duža vožnja na drugi kraj lovišta. Lovi se dio za čiji uspješan lov treba veći broj lovaca, što je danas slučaj, koji se rijetko lovi, i koliko pamtim uvijek se ostvari dobar rezultat. Dopala me široka i pregledna prosjeka na kojoj se ostvarivao lijep rezultat. Prvih sat vremena ništa a onda je počelo, glasanje pasa i pucnjevi sa svih strana sa istim intenzitetom potrajalo je je gotovo sat pol vremena. Završetak i lagani povratak uz lovačke priče koje su ovaj puta bile i opravdane.

Povratak u lovačku kuću, mjesto za posljednji pozdrav divljači već je pripremljen, odojci pečeni, grah skuhan i sve ide svojim redom. Ovdje nema beskonačnog čekanja i vrlo brzo stiže i današnji rezultat lova, lijepa štreka i prebogata za ovakvo malo lovište. Vidim po licima da je domaćinima pao kamen sa srca, svi su dobre volja, počast divljači i podjela grančica sretnim strijelcima za dana i to nije kraj.

Slijedi lovački ručak. Ovako maloj udruzi nije jednostavno smjestiti  i poslužiti 64 lovca, ali i to ide besprijekorno u nekoliko „slijedova“.

Možda se čini da sam danas pretjerao sa suprelativima i pohvalama, ali ova udruga to stvarno zaslužuje. Lovački pozdrav i još jedan prekrasan lovački dan je završio.

Boris Savić