Letovanić, Pokupski Palanjak-Vrijeme blagdana je za nas intenziviranje lovačkih aktivnosti. Vremena ima malo više, nakon kiša gotovo”biblijskih” razmjera, konačno malo suhog vremena, bez padalina, temperature iznad nule, meni se upravo tako sviđa, iako bih volio i pravi bijeli lov.

Poziva iz udruga je sve više i u ovih dva tjedna je i malo teže poslagati termine, ipak poziv iz jedne udruge ne odbijam nikada a to je LU ”Vepar” Dužica. Nije to nikakva prebogata lovačka uduga sa 150-200 članova, sa obiljem divljači, lovištem koje se obilazi danima, već mala, vrlo mlada udruga koja svojih 2700 hektara teško plaća po ovdašnjim kriterijima vrlo skupo lovište osrednje kvalitete. Samo 28 članova, sa napola srušenom lovačkom kućom u napuštenom selu Pokupskom Palanjku gdje je zadnjih godina i ”Bog rekao laku noć” na svega 30-tak kilometara od Zagreba i nešto manje od Siska.

Onako na prvu ništa posebno, malo prosječno, vikendašima napućeno lovište sa ne prevelikim fondom divljači. Ipak posebnu atmosferu daje upravo udruga i njezini članovi koji se sa smješkom bore sa prevelikim financijskim obvezama i to se sve jednostavno ne osjeća u kontaktu sa lovcima ”Vepar” Dužica .

Svake godine organiziraju pozivni lov za goste i prijatelje udruge , a ova godina nije bila izuzetak.

Prilikom dolaska potvrđujem činjenicu da i ovaj kraj polako pada u zaborav, skoro sam promašio zarašteno i neoznačeno skretanje za Pokupski Palanjak, i tih nekoliko kilometara uništene prometice sa prekomjernom sječom i odvozom drva, bez i najmanje sanacije prometnice, dolazak u napušteno selo i već hrpa parkiranih vozila govori o odazivu na ovaj lov.

Lijepo uređena nadstrešnica sa dodatnim sadržajima, teško oštećeni objekt koji bi trebao biti lovački dom i polako pripreman teren za temelje novog objekta.

Na ulazu me dočekuje Ivica Puškarić predsjednik udruge i nakon srdačnog pozdrava upoznaje sa pristiglim lovcima. Tu je dosta prijateljskih udruga iz Pokupskog, Velike Gorice, Zagorja, prema listi ukupno preko 60 lovaca, broj koji ovdje obećava dobar lovački dan.

Dvije vatre, vrući čaj, uvod su u pravi lovački doručak. Vrijeme se ne gubi, lovci se postrojavaju i Ivica Puškarić pozdravlja sve prisutne sa uobičajenim blagdanskim čestitkama i željama da se ovoj dan dobro provede. Riječ preuzima lovnik Darko Stuparić sa konkretnim uputama i informacijama o današnjem lovu.

Kolona i vožnja do lovne lokacije. Ovdje sam lovio nekoliko puta , uvijek sa dobrim rezultatom, što se i ponovilo i danas, ali to kao i u većini lovova podrazumjeva mjesto na štantu do kojeg se teže dolazi i mora se ipak i pomučiti da se do njega dođe.

Postavljanje 50-tak lovaca uvijek uzima nešto vremena, međutim ovdje to ide sa lakoćom, svi na svojim mjestima i hitac iz daljine označava početak lova i kretanje prigona. I odmah počinje, rasploženi psi pronalaze divljač na nekoliko mjesta i vrlo brzo se sve pretvara u adrenalinski doživlja koji traje preko sat vremena bez prestanka. Ipak divljač teško izlazi iz sigurnosti grmlja, a raspoloženi psi drže pritisak i tako da poneka divlja svinja ipak preleti preko širokih prosjeka. Broj lovaca ipak čini svoje i nekoliko štantova i međuštantova ostvaruje dobar rezultat. Sve traje nešto preko dva sata, stižu informacije o dobroj potvrdi lova.

I opet dobra organizacija, malobrojni domaćini odrađuju sve oko izvlačenja i dopreme divljači. Kakav je lov bio osim odstrela govori i činjenica da je nastradalo i 6 pasa koji su odmah hitno prebačeni na veterinarsku obradu uz financijsku pomoć svih učesnika u lovu.

I opet sve ide bez većih zastoja. Divljač u štreku, podjela grančica sretnim lovcima, posljednja počast divljači, zahvala uspješnom lovačkom danu i za kraj krštenje mlade lovkinje koja je danas ostvarila prvi odstrijel i za to bila ”kažnjena” po svim lovačkim pravilima i običajima.

Odličan gulaš bio je uvod u divlje odojke sa ražnja i kao uvijek sve traje do duboko u noć.

Boris Savić