Letovanić- Vrhunac je sezone, ali pozivi za pozivne skupne lovove broje se na prste. Razloga je više, od totalne zbrke oko pravila ”Plesa sa Covidom”, afričke svinjske kuge koja je mnoge udruge i njihov fond divljači svela i na manje od biološkog minimuma, potresa i tek početka konkretne aktivnosti na tom , najvažnijem polju, i sada na kraju potvrđena pojava ptičje gripe sa centrom u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Većini udruga se jednostavno ne da gnjaviti sa hrpom nametnutim pravila, u tišini organiziraju lovove za svoje članove i to je već drugu sezonu više pravilo nego izuzetak, no ipak se nešto događa i u ovoj aktivnosti ”koja život znači”

Po pravilima pravog organizatora i dobrog domaćina iz LU Vepar Dužica stiže pismeni poziv u grupni lov na divlje svinje, te zajedničko druženje nakon lova.

Naravno,  poziv iz ove udruge ne odbijam nikada. I konačno, subotnje tmurno i hladno jutro, pravo prosinačko, najavljen je i snijeg ali na sreću ništa od njega.

Meni vrlo poznato lovište u kojem sam kao doma, naravno ne sa aspekta lova.

Pokupski Palanjak, napušteno selo na 30-tak kilometara zračne linije od Zagreba u kojem je jedina aktivnost upravo LU Vepar Dužica .

Udruga je nakon nekoliko godina boravka u unajmljenom prostoru, konačno kupila napušteno seosko gospodarstvo, u derutnom stanju, počela uređenje lovačkog doma i onda je uslijedio potres u kojem su objekti oštećeni do te mjere da se više nije moglo sigurno boraviti unjima. I onda ugodno iznenađenje, lovci nisu sjedili ovu godinu prekrženih ruku. Odmah sa puta dočekala nas je lijepa nova nadstrešnica, sa stolovima, spremna za današnje druženje. Sama kuća je već djelom popravljena, a dijelom srušena, tako da ostatak relativno siguran za boravak. Okučnica počišćena, samo pripremljeni građevinski materijal, koji čeka proljeće. Samo da ponovim, ova udruga koja gospodari sa manjim lovištem od oko 2700 hektara, broji svega 28 matičnih članova, bori se sa visokom lovozakupninom i nitko ne kuka, sve ide nekim svojim tokom , bez nepotrebne nervoze. Ipak prvenstveno zahvala udruge Lovačkom savezu Sisačko-moslavačke županije i svi pojedinim donatorima bez čega ovo ne bi bilo moguće.

Kao što je i običaj dočekao nas je predsjednik udruge Ivica Puškarić, brzo proveo kroz upisivanje i uslijedio je obavezni lovački doručak, postrojavanje, jutarnji pozdrav i najava današnjeg lova. Pedestak lovaca , gotovo idealan broj za planirani lov.

Lovit će se predio kao i prije dvije godine na ovu prigodu i tek na putu prema mjestu lova primjećujem koliko se ovaj dio Vukomeričkih Gorica promijenio. Šuma se naravno, i ovdje nesmiljeno ruši, ali u cijelom tom kaosu ima i nekog reda, novih puteva i prosjeka, lovište djeluje uređeno taman koliko treba.

Duži hod, usputno postavljanje štandta, i lov počinje,i to odmah. Nije prošlo desetak minuta i nakon općeg glasanja pasa, počinje i prilično gusta pucnjava.

Prije lova bacio sam oko i na sam plan i ovaj put moram zaista odati priznanje na radu pogonića i pametno složenim štantovima. Sve je bilo dobro sinhronizirano tako da je završilo za nešto malo manje od dva sata. Povratak, quad već sakuplja odstrijel, svi se nalazimo kod automobila, zadnja zdravica za završetak ovog dijela lova i povratak u lovačku kuću.

Taman koliko je trebalo da se svi skupimo i stiže i današnji ulov, slijedi tradicionalni pozdrav divljači, i službeni dio lova je završen za dana.

Uslijedio je (nikad ukusniji) ručak na friškom zraku, temperaturi oko nule, jakom sjevercu i odličnom lovačkom grahu koji je došao kao naručen na jednom od hladnijih dana ove godine.

Nažalost tamburaše i nastavak fešte nisam dočekao, večernji raspored je također bio ispunjem, ali ostaje ugodna pomisao da se i u ovim neugodnim i ružnim vremenima ipak može organizirati niz korisnih i nama lovcima važnih aktivnosti i vratiti izgled života kakav smo imali ne tako davno. Bar na trenutak.

Boris Savić