Kako izgleda, srneća divljač u nizinskoj Središnjoj Hrvatskoj postaje rijetkost i visoko cijenjeni lovni trofej.
Situacija, bar po riječima lovozakupnika je dramatična uz rijeku Savu, Lonju, Lonjsko polje i ostalim sličnim plavnim i močvarnim mestima. Neke udruge već nekoliko godina imaju internu zabranu odstrijela srneće divljači, druge tvrde da srneće divljači jednostavno nema, a razlog bi trebao biti, iako stručno nepotvrđeno, “barski metilj”. Osobno sam skloniji verziji noćnog lova do istrebljenja, pod 
maskom čuvanja usjeva od divljih svinja, uz upotrebu svih mogućih ilegalnih pomagala, koji se potpuno legalno reklamiraju u lovačkim publikacijama, na portalima te prodaju u sve većem broju lovačkih trgovina. Sve ovo gore pobrojano je ilegalno i sa tim bi se u svakom slučaju trebao pozabaviti zakonodavac, i (ili) dozvoliti upotrebu noćnih optika, termovizija, i sličnih pomagala, ili početi provoditi ozbiljnu kontrolu. Ovo bi podrazumijevalo i izmjenu Pravilnika o lovu, koji bi trebao dozvoliti lov tijekom cijele noć, a ne kao što je sada propisano, dva sata nakon zalaska i dva sata prije izlaska sunca.
No ovaj poduži uvod nije u stvari tema ovog članka. Na sreću još uvijek postoje lovačke udruge kod kojih je situacija potpuno drugačija. Jedna od njih je LD “Stari Gaj”, gdje sam zahvaljujući predsjedniku Ivanu Bariću i tajniku Marjanu Pešunu, uz svesrdnu pomoć i stalnu asistenciju Dade Brodarca voditelja lovočuvarske službe, dobio priliku da se na licu mjesta uvjerim , naravno uz pokušaj odstrela srnjaka, da kod njih situacija izgleda potpuno drugačije. Lovište udruge se prostire od Posavine do obronaka Zrinske gore na Banovini, a sa obzirom na lokaciju strukturu i broj članova polako postaje domicilno lovačko društvo Grada Siska.
